Roditelji protiv vršnjačkog nasilja
Jeste li sigurni da vaše dete ide u školu bez straha? Bez strepnje od uvreda, poniženja ili udaraca?
Verujete da je sve u redu, da poznajete svoje dete i njegov svet u školi, na putu do kuće i među vršnjacima – ali ipak pročitajte ovaj tekst.


Piše ga mama koja je u isto verovala, dok je njeno dete u školi trpelo ruganje, omalovažavanje, pa čak i udarce!
Pošto radim od kuće, dočekujem dete svaki dan i slušam ga pažljivo, podstičem razgovore. Radim sve kako treba, a uprkos tome, nisam odmah saznala šta se dešava – on nije hteo da mi direktno kaže. Srce vas zaboli od osećaja nemoći kada shvatite da vaše dete ide u školu sa strepnjom, strahujući od onoga što će mu reći ili uraditi drug iz razreda, dok će se ostali smejati.
Tada sam shvatila da nije dovoljno da učim svoje dete i gajim sa njim otvoren odnos. Ako želim da bude bezbedan, moram da utičem na okuženje, na celo odeljenje. Jer nasilnik ima moć dokle god posmatrači gledaju sa zanimanjem ili se smeju njegovim postupcima. To mora da se promeni.
Ne, ovo nije još jedan tekst na temu vršnjačkog nasilja. Ovo je poziv na akciju.
Ako naučimo decu da nasilje nije zabavno, da zamisle sebe u ulozi žrtve i da stanu na njenu stranu, tada će se stvari preokrenuti.
Edukacija celog odeljenja (posmatrača) je jedan od principa KiVa metoda za borbu protiv vršnjačkog nasilja. Ovaj metod je razvijen u Finskoj (a gde drugo) i koristi se već dugi niz godina u velikom broju zemalja jer daje neverovatne rezultate. Toliko dobre da se KiVa promoviše kao poklon Finske celom svetu.
I šta mislite da je ova očajna mama uradila? Sela, istražila i napravila radionicu za celo odeljenje, po preporukama KiVa metode. Onda je zamolila razrednu da održi tu radionicu sa decom. Čim ovo pišem, pogađate da je radionica bila uspešna? I te kako! Preko očekivanja. Ne tvrdim da je magični štapić, ali nama je puno značila pa je zato delim ovde sa vama.
Dakle, šta nam je činiti:
- Dugoročno: Sunce moje će pokrenuti peticiju za uvođenje KiVa metode u naše škole.
- Odmah: Preuzmite radionicu i dajte je školskom psihologu na uvid, a zatim ponudite učiteljici/razrednom starešini.
Na žalost, znamo koje su moguće posledice vršnjačkog nasilja – pad samopuzdanja, depresija, izolaciju, a nažalost i suicidalne misli.
Istraživanje koje je sproveo UNICEF kaže da je svako treće dete žrtva vršnjačkog nasilje, a da je svako dete svedočilo nasilju u školi. Takođe, više od pola dece ćute o nasilju koje doživljavaju ili vide.
Bitno je delovati preventivno. Ne možemo čekati da neko drugi reši problem. Zajedno možemo da napravimo promenu.
Preuzmite radionicu.